Osnove računarskih mreža (ETF RIO ORM 3560)

Opšte informacije

Naziv kursa

Osnove računarskih mreža

Oznaka (šifra) predmeta

ETF RIO ORM 3560

Studij

ETF-B

Odsjek

Računarstvo i informatika

Godina

3

Semestar

5

Tip

Obavezni

ECTS

5.5

Ukupno sati nastave

60

Sati predavanja

40

Sati vježbi

14

Sati tutorijala

6

Cilj kursa - Znanje i vještine koje treba postići student
  Upoznavanje studenta sa osnovnim elementima LAN i WAN mreža: vrste mreža, stuktura mreža, metode pristupa, vrste uređaja, osnovni protokoli, rutiranje.

Po završetku kursa student bi trebao da zna osnovne elemente funkcionalnosti, dizajniranja, implementacije, administriranja i sigurnosti računarskih mreža.

Program
  1.Uvod u telekomunikacione mreže: Tradicionalni servisi i mreže. Telegraf, telefon,radiokomunikacije. Faktori evolucije telekomunikacionih mreža. Prelazak na ISDN mreže. Karakteristike tradiconalnih telekomunikacionih mreža: naćin korištenja, razvoj, tržište, administratori, monopol i internacionalni standardi. Razvoj ka širokopojasnm mrežma, naćin prenosa: ATM tehnika. Promjena tradiconalnih scenarija: sloboda tržišta, novi naćini administracije, znaćaj radiomobilnih servisa i interneta.

2.Računrske mreže: Računarske mreže u podrućju informatike: mreža ARPANET. Arhitekrura računarskih mreža, podjela, referentni ISO i OSI model (7 nivoa). Terminologija ISO-OSI, funkcije koje obavlja svaki nivo. Drugi naćini podjele

3.Problemi telekomunikacija: Sistemi podložni saobraćaju, definicija saobračaja, Erlang. „Little“ teorem. Redovi, Kendall-ov zapis, procesranje dolaznih paketa, procesiranje servisa. Saobraćaj u redovima, sistemi nultog reda i sistemi beskonačnog reda.

4.Problemi fizičkog nivoa (Phisical layer): Funkcionalnosti protokola fzičkog nivoa. Point-to-point i point-to-multipoint mreže. Standard EIA/TIA RS 232.

5.Modem, DTE i DCE. Mehaničke, električne i funkcionalne osobine.

6.Razvoj standarda RS 422, 423, 449. Standardi fizičkog sloja u podrućju ITU-T. Radio-komunikacije V24, X21 i X21bis. Moderni modemi za telefonski mrežu, konektor RJ11. x-DSL veze.

7.Problemi sloja podataka (Data layer): Zadaci i funkcionalnost ovog nivoa.

8.Problemi sinhronizacije asinhronih protokola za terminale i njihove karakteristike. Primjer sloja podataka: ABP, Selective repeat, Go back N, HDLC protokol, format zapisa i naćin komunikacije. Dobavljanje greške i kontrola toka. Identifikacija greške. Kodovi za identifikaciju greške: parni bit, polinominalni kodovi te njihove mogučnosti identifikacije greške. Upotrebljivost sloja podataka. Proračun upotrebljivosti bez prisustva i sa prisustvom grešaka prenosa.

9.Local Area Network (LAN): Problemi u LAN mrežama, izbor topologije, topologija point-to-multipoint, protokoli za višestruki pristup sa distribuiranom kontrolom. Protokoli s akonkurentnim pristupom. ALOHA protokol.

10.Problemi efikasnosti i stabilnosti. CSMA protokol. Detekcija kolizije: Manchester kod. Ethernet mreža. Projekat IEEE 802, globalna arhitektura, LLC i MAC. Dokumentacija standarda. Lokalne mreže sa optičkim vodovima.

11.Protokol FDDI. Protokol DQDB. Evolucija IEEE 802.3 standarda (Ethernet mreže). „Switched Ethernet“. Fast Ethernet, Gigabit Etfernet. Lokalne wireless mreže, IEEE 802.11, IEEE 802.15 i IEEE 802.16. Inerkonekcija LAN-a: hub, repeater, bridge i router.

12.Problemi mrežnog nivoa (Network layer): Usmjeravanje paketa. Komutacija putanja i paketskih poruka. Uloga routing-a i routing tabele. Pronalazak najkraćeg puta: Dijkstra algoritam. Klasifikacija routing protokola: Flooding, Hot patato, „distance vector“ i “link state“ protokoli.

13.Internet mreža: Kratki istorijat. TCP/IP protokol. IP protokol, funkcionalnost i format paketa, IP adrese i sabnetiranje. ARP protokol. Routiranje u internetu. Autonomni sistemi. Unutrašnji „Gateway“ protokoli: RIP i OSPF. Vanjski „gateway“ protokol: BGP. Prenosni protokoli: UDP i TCP.

Literatura
Obavezna1.Bilješke i slajdovi s predavanja (moći će se preuzeti na WEB siteu Fakulteta);

2.Tanenbaum, A., Computer Networks. Prentice-Hall, 1988.

3.Halsall, F., Data Communications, Computer networks and OSI. Addison-Wesley, 1988.

4.Warland, J., Communication Networks, Akson Ass. Inc. Publishers, 1991.

5.L.L. Peterson and B.S. Davie, Computer Networks, Morgan Kaufmann Publishers, 2003.

6.Turčinhodžić, F., Lokalne računarske mreže, Univerzitetsko izdanje, Sarajevo, 2004.

7.Turčinhodžić, F., Računarske komunikacije, Univerzitetska knjiga, Mostar, 2004.
PreporučenaPredavanja se odvijaju u auli, koristeći projektor, tako da student može jednostavno i pregledno pratiti izlaganja nastavnika. Svaka nastavna jedinica bi bila unaprijed prezentirana studentima putem fakultetskog web sajta, kako bi se studenti unaprijed mogli pripremiti za praćenje nastave. Obrađene teme bi se ilustrovale kroz primjere ili simulacijom.

Vježbe bi bile organizovane u laboratoriji i bile bi koncipirane tako da se pojedine tematske jedinice obrađuju na način da studenti lakše savladaju izloženu teoriju sa predavanja.

Tutorijal bi se sastojao iz izrade projekata, kao i određenih zadataka uz pomoć tutora.

Didaktičke metode
  Tokom trajanja kursa student prikuplja bodove prema slijedećem sistemu:

prisustvo satima predavanja, vježbi i tutorijala: 10 bodova, student koji više od tri puta izostane s predavanja,vježbi i/ili tutorijala ne može ostvariti bodove po ovoj osnovi;

izrada domaćih zadaća: maksimalno 10 bodova; predviđena je izrada od 5 do 10 domaćih zadaća ravnomjerno raspoređenih tokom semestra;

parcijalni ispiti: dva pismena parcijalna ispita, pri čemu svaki pozitivno ocijenjen parcijalni ispit donosi 20 bodova;

Student koji je tokom trajanja semestra ostvario manje od 20 bodova ponovno upisuje ovaj kurs.

Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 40 i više bodova pristupa usmenom završnom ispitu; ovaj ispit sastoji se iz diskusije zadataka s parcijalnih ispita, domaćih zadaća i odgovora na jednostavna pitanja koja se odnose na teme kursa.

Usmeni završni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu, student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari ovaj minimum pristupa usmenom dijelu popravnog ispita.

Student koji je tokom trajanja semestra ostvario 20 i više bodova, a manje od 40 bodova, pristupa popravnom ispitu. Popravni ispit struktuiran je na slijedeći način:

pismeni dio koji je struktuiran na isti način kao i pismeni parcijalni ispit; u okviru ovog ispita student polaže zadatke iz tema za koje nije postigao prolaznu ocjenu (10 i više bodova) polažući parcijalne pismene ispite,

usmeni dio koji je struktuiran na isti način kao usmeni dio završnog ispita.

Usmenom dijelu popravnog ispita može pristupiti student koji je nakon polaganja pismenog dijela popravnog ispita uspio stvariti ukupan skor od 40 i više bodova; ovaj skor sastoji se od bodova ostvarenih kroz: prisustvo nastavi, izradu domaćih zadaća, polaganje parcijalnih sipita i polaganje pismenog dijela popravnog ispita.

Usmeni popravni ispit donosi maksimalno 40 bodova. Da bi postigao pozitivnu završnu ocjenu student na ovom ispitu mora ostvariti minimalno 20 bodova. Student koji ne ostvari ovaj minimum ponovno upisuje ovaj kurs.

Način provjere znanja
  Prilikom polaganja pismenog ispita, student može koristiti od strane nastavnika pripremljenu listu formula koje mogu biti od koristi prilikom rješavanja zadataka. Nije dozvoljeno korištenje drugih bilješki, knjiga, mobilnih telefona niti drugih elektronskih pomagala, osim džepnog elektronskog kalkulatora.



Zadaci koje student treba riješiti na ispitu su istog tipa kao oni rješavani tokom izvođenja predavanja i tutorijala.

Napomene